Era građanskog rata u Norveškoj

Era građanskog rata (norveški: Borgerkrigstiden ili Borgarkrigstida u historiji Norveške označava period od 1130. do 1240. koga su karakterizirali stalni građanski ratovi, u pravilu uzrokovani borbom za norveško prijestolje. Početak tog perioda se veže uz smrt kralja Sigurda I 1130. čiji su nasljednici Magnus IV i Harald IV ispočetka dijelili vlast, da bi potom otpočeli međusobni sukob. Tokom sljedećih nekoliko decenija su se izmjenjivali kraljevi, ali i fluktuirali savezi između različitih učesnika u sukobima. Tek u drugoj polovici 12. vijeka su se profirirale dvije malo čvršće stranke - Birkebeineri i Bagleri - čije je mirenje 1217. dovelo do postepene političke stabilizacije. Neuspjeli ustanak vojvode Skulea Bårdssona 1240. se tradicionalno smatra završetkom ere građanskog rata u Norveškoj.

Popis kraljeva i pretendenata za vrijeme ere građanskog rata

Pretendenti koji su se proglasili kraljevima, ali se ne navode u službenom popisu kraljeva[1] su navedeni u kurzivu.

  • Magnus Slijepi (1130–1135) (-1139)
  • Harald Gille (1130–1136)
    • Sigurd Slembe: 1135-1139
  • Sigurd Munn (1136–1155)
  • Inge Pognuti (1136–1161)
  • Øystein Haraldsson (1142–1157)
  • Håkon Širokorameni (1157–1162)
  • Magnus Erlingsson (1161–1184)
    • Sigurd Markusfostre: 1162-1163
    • Olav Ugjæva: 1166-1169
    • Eystein Meyla: 1174-1177
  • Sverre Sigurdsson (1177–1202)
    • Jon Kuvlung: 1185-1188
    • Sigurd Magnusson: 1193-1194
    • Inge Magnusson: 1196-1202
  • Håkon Sverresson (1202–1204)
  • Guttorm Sigurdsson (1204)
  • Inge Bårdsson (1204–1217)
    • Erling Stonewall: 1204-1207
    • Filippus Simonsson: 1207-1217
  • Håkon Håkonsson (1217–1263)
    • Sigurd Ribbung: 1220-1226
    • Knut Håkonsson: 1226-1227
    • Skule Bårdsson: 1239-1240

Literatura

Primarni izvori
  • Matthew James Driscoll (ed.); (1995). Agrip Af Noregskonungasogum. Viking Society for Northern Research. ISBN 0-903521-27-X
  • Kari Ellen Gade & Theodore Murdock Andersson (eds.); (2000) Morkinskinna: The Earliest Icelandic Chronicle of the Norwegian Kings (1030-1157). Cornell University Press. ISBN 0-8014-3694-X
  • Alison Finlay; editor and translator (2004). Fagrskinna, a Catalogue of the Kings of Norway. Brill Academic Publishers. ISBN 90-04-13172-8
  • Snorri Sturluson; translator Lee M. Hollander (repr. 1991). Heimskringla : History of the Kings of Norway. University of Texas Press. ISBN 0-292-73061-6
  • Karl Jónsson; translator J. Stephton. The Saga of King Sverri of Norway. Llanerch Press. ISBN 1-897853-49-1
  • Sturla Þórðarson; translation to English by G.W. Dasent (1894, repr. 1964). The Saga of Hakon and a Fragment of the Saga of Magnus with Appendices. London (Rerum Britannicarum Medii Ævi Scriptores, vol.88.4).
  • Finn Hødnebø & Hallvard Magerøy (eds.); translator Gunnar Pedersen; (1979). Soga om baglarar og birkebeinar (Noregs kongesoger 3). Det Norske Samlaget, Oslo. ISBN 82-521-0891-1 (in Norwegian)
Sekundarni izvori
  • Geoffrey Malcolm Gathorne-Hardy; (1956). A royal impostor: King Sverre of Norway. London: Oxford University Press. ASIN B0007IYKOM
  • Sverre Bagge; (1996). From Gang Leader to the Lord's Anointed: Kingship in Sverris Saga and Hakonar Saga Hakonarsonar. Univ Pr of Southern Denmark. ISBN 87-7838-108-8
  • Knut Helle; (1974). Norge blir en stat 1130-1319. Universitetsforlaget. ISBN 82-00-01323-5 (in Norwegian)