Intonacija
Izraz intonacija [1](ital. intonazione, fr. intonation, engl. intonation, nem. Intonation, rus. intonaciя)[2] je latinska reč koja u muzici ima više značenja:
1. Odnos tonskih visina pri izvođenju:
- a) To je otpevani ili odsvirani ton, interval ili akord od strane horovođe na početku probe sa horom ili javnog izvođenja neke horske kompozicije. Tada svaki pevač čuje i "uzme" početni ton svoje deonice (vidi a kapela).
- b) Kamerni ton a1 kojeg klavirista daje instrumentalnom solisti sa kojim treba da svira na probi ili muzičkom nastupu.[3]
- v) Kamerni ton a1 kojeg oboista svira orkestarskim muzičarima da bi mogli da naštimuju tj. usaglase tonske visine svojih instrumenata pre probe u orkestru ili na javnom nastupu.
2. Veština tačnog intoniranja (vidi slofeđo).
3. Početak gregorijanskog liturgijskog napeva.
4. Kratak uvodni komad u orguljskoj muzici.
Povezano
Intonacija na Wikimedijinoj ostavi
- Štimovanje klarinetista i klarinet
- Transpozicija
- Korepeticija
- Zvučna viljuška
- Štimovanje
- Čitanje s lista
Reference
- ↑ Radivoj Lazić - Vlastimir Peričić, Osnovi teorije muzike
- ↑ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
- ↑ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet IV