Knežina
Knežina | |
---|---|
| |
Osnovni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština/Općina | Sokolac |
Stanovništvo | |
Stanovništvo ((1991)) | 465 |
Geografija | |
Koordinate | 44°01′12″N 18°45′32″E / 44.02°N 18.75889°E / 44.02; 18.75889 |
Knežina Knežina (Bosne i Hercegovine) |
Koordinate: 44° 01′ 12" SGŠ, 18° 45′ 32" IGD
Knežina je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Sokolac koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 465 stanovnika.[1]
Geografija
Naselje Knežina smješteno je 12 km zapadno od Sokoca, na putu Rogatica – Kladanj, na rijeci Bioštici. Povezana je i sa Olovom (26 km).
Istorija
U mjestu Knežina i okolini nalazi se veći broj gradina iz vremena Ilira. Prisustvo velikog broja nekropola sa stećcima ukazuje na to da je Knežina i okolina bila gusto naseljena i u srednjem vijeku .
U periodu osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini, Knežina je bila mjesto u nahiji Olovo. U dokumentu iz 1563 godine Knežina se označava kasabom. Taj status je dobila na osnovu određenog unutrašnjeg sadržaja naselja i na osnovu formalno-pravnog akta koji je davao sultan. Iz izvještaja Rimskoj stolici bosanskog biskupa Maravića iz 1655. godine vidi se da je mjesto bilo sa oko 300 kuća i 1500 stanovnika.
Poslije bečkog rata 1683, prema malo poznatim podacima, u pohodu austrijske vojske pod vodstvom Eugena Savojskog, od pljačke i požara stradala su gotovo sva gradska naselja u Bosni i Hercegovini, pa je tada stradala i Knežina. Po drugoj verziji kaže se da je Knežina stradala u požaru oko 1765. godine
Knežina od početka 18. vijeka ima karakter sela i takva je dočekala kraj osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini. Godine 1885. iz službenog popisa u vrijeme austrougarske vladavine se vidi da je Knežina i dalje imala status sela sa ukupno 45 kuća i 199 stanovnika.
Od objekata javne arhitekture nekadašnje Knežine kao kasabe, do danas nije ostao niti jedan objekat. Sultan Selimova džamija, najmonumentalniji objekat mjesta Knežine, najduže se zadržao, ali je i on porušen u ljeto 1992. godine. Proglašena je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.[2] Džamija je obnovljena 2011. godine.
Stanovništvo
Nacionalnost | 1991. |
Srbi | 170 |
Muslimani | 289 |
Hrvati | 0 |
Jugosloveni | 5 |
ostali | 1 |
Ukupno | 465 |
Privreda
Reference
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
- ↑ „Selimija (Sultan Selima II) džamija u Knežini kod Sokoca, mjesto i ostaci historijske građevine”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. [mrtav link]
Vanjske veze
Portal Bosna i Hercegovina |
Opština Sokolac | |
---|---|
Naseljena mjesta | Baltići, Banjani, Banja Lučica, Barnik, Bećari, Bereg, Berkovići*, Bijela Voda, Bjelasovići, Bjelosavljevići, Borovac, Brejakovići, Bukovik, Vidrići, Vraneši, Vrapci, Vražići, Vrhbarje, Vrhovina, Vrutci, Vukosavljevići, Gazivode, Gornji Drapnići*, Gornji Kalimanići, Gornji Poretak, Grbići, Donje Babine, Donje Gire, Donji Drapnići, Donji Kalimanići, Drecelj*, Dugančići*, Đedovci, Žljebovi, Žulj, Žunovi, Zagrađe, Imamovići, Jabuka, Jasik, Kadića Brdo, Kalauzovići, Kaljina, Kazmerići, Klečkovac, Knežina, Kolakovići*, Košutica, Krajšići*, Kruševci, Kruševo*, Kula, Kusače, Kuti, Mandra, Mangurići*, Margetići, Medojevići, Meljine, Miletci, Miletine, Mičivode, Nepravdići, Nehorići, Novo Selo, Novoseoci, Ozerkovići, Pavičići, Parževići, Pediše, Pihlice, Pobratci, Podkrajeva, Podromanija, Preljubovići, Prinčići, Pusto Selo, Ravna Romanija, Rijeća, Rudine, Selišta, Sijerci, Smrtići, Sokolac, Sokolovići, Točionik, Turkovići, Hrastišta, Cvrčići, Čavarine, Čitluci, Džindići, Šahbegovići, Šenkovići, Šaševci, Širijevići |
Mjesne zajednice | U opštini Sokolac postoji dvanaest mjesnih zajednica. |