Penesti

Penesti (starogrčki: πενέσται) bili su, u staroj Grčkoj, klasa neslobodnih radnika u Tesaliji, vezanih za zemlju koju su obrađivali, čiji se položaj može uporediti s položajem helota u antičkoj Sparti. Naziv potiče od korena koji se nalazi i u rečima πένομαι (= "truditi se, raditi"), πόνος (= "trud"), πένης (= "nadničar").^[1]

Pretpostavlja se da su tesalski penesti predstavljali staro stanovništvo te oblasti koje je su Tesproćani pokorili i pretvorili u svoje kmetove.^[2] Prema Teopompu, to stanovništvo činili su Perebi i Magnećani,^[3] ali Aristotel ova plemena razlikuje od penesta, o kojima govori tako kao da su više nalikovali perijecima nego robovima.^[4] Drugi smatraju peneste potomcima Pelazga, odnosno veruje da su to pripadnici nekadašnjeg domorodačkog stanovništva Tesalije, dok Arhemah o penestima kaže ovo:

"Eolski Beoćani koji se nisu iselili kad je njihova zemlja Tesalija bila osvojena,^[5] nego su se iz ljubavi prema zavičaju predali osvajačima da im služe, pod uslovom da ne mogu biti izvedeni iz zemlje (zbog čega su, dodaje [Arhemah], ranije nazivani menestima (μενέσται), a danas se zovu penesti (πενέσται), ni biti kažnjeni smrću, nego da treba da obrađuju polja za nove gospodare svoje zemlje i da im na ime zakupnine predaju deo proizvoda sa zemlje; a mnogi od njih bogatiji su od svojih gospodara".^[6]

Čini se, na temelju ovih informacija, da su penesti zauzimali položaj između kupljenih robova i slobodnih ljudi, da su vojnim osvajanjem pretvoreni u sluge zavojevača te da su u načelu imaju isti status prema svojim tesalskim gospodarima kakav su imali heloti prema spartijatima; s druge strane, penesti nisu bili državni robovi, kakvi su bili heloti, nego je svaki od njih pripadao određenoj porodici kojoj je dugovao ličnu službu,^[2] pa su zato ponekad nazivani i Θετταλοικέται.^[7] Na primer, penesta je bilo vrlo mnogo u porodicama Aleuada i Skopada, ali nisu samo obrađivali njihovo zemljište, nego su činili njihove pratioce i pod svojim gispodarima služili kao konjica: spominje se tri stotine penesta pod Menonom II iz Farsala koji su se borili na strani Atine u peloponeskom ratu.^[2] Ipak, penesti su nalikovali spartanskim helotima po tome što su se često dizali na ustanak.^[4]

Dionisije Halikarnašanin kaže da su penesti često bili kažnjavani ako bi odbijali da se pokore naredbama i da se, u načelu, prema njima postupalo kao prema ličnim robovima, smatranim svojinom slobodnih ljudi.^[1]