Pohod proleterskih brigada u Bosansku krajinu

Pohod grupe proleterskih i udarnih brigada u Bosansku Krajinu
 Operacije Narodnooslobodilačke vojske
tokom Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945

  1941. godina
 Trinaestojulski ustanak
 Užička republika
 Prva neprijateljska ofanziva
 Povlačenje u Sandžak i Pljevaljska bitka
 1942. godina
 Druga neprijateljska ofanziva i Igmanski marš
 Treća neprijateljska ofanziva i Bitka za Kozaru
 Pohod u Bosansku krajinu; Napadi na Kupres, Jajce i Udbinu
 Bihaćka operacija i Bihaćka republika
 1943. godina
 Četvrta neprijateljska ofanziva (Bitka na Neretvi)
 Peta neprijateljska ofanziva (Bitka na Sutjesci)
 Napad na Vlasenicu i Zvornik
 Oktobarska ofanziva
 Šesta neprijateljska ofanziva
 Limsko-drinska operacija
 Prva banjalučka operacija
 1944. godina
 Desant na Korčulu
 Sedma neprijateljska ofanziva (Desant na Drvar)
 Andrijevička i Durmitorska operacija
 Prodor u Srbiju
 Druga banjalučka operacija
 Niška i Kosovska operacija
 Beogradska operacija; Sremski front i Batinska bitka
 Kninska operacija
 1945. godina
 Mostarska i Sarajevska operacija
 Karlovačka i Riječka operacija
 Završne i Tršćanska operacija

Pohod proleterskih brigada u Bosansku krajinu (takođe Ofanziva proleterskih brigada[1]) je operacija izvedena od kraja juna do polovine avgusta 1942. godine. Glavnina jedinica NOVJ (Prva i Druga proleterska, Treća sandžačka i Četrvrta crnogorska brigada) i Vrhovni štab NOV i POJ su 24. juna 1942. godine sa terena Zelengore krenule ka zapadnoj Bosni. Usput su vođene borbe sa neprijateljem (Konjic, Bugojno, Prozor, Livno, Kupres) i stvarana nova oslobođena teritorija. Krajem jula ovim snagama priključila se i Peta crnogorska brigada sa Hercegovačkim NOP odredom, od kojeg je zatim formirana Deseta hercegovačka brigada.

Pohod u Bosansku Krajinu nije bio zamišljen kao marš, već da se neprijatelju nanesu udarci, proširi slobodna teritorija u zapadnoj Bosni i stvore povoljni uslovi za dalji razvoj ustanka u zapadnim krajevima Jugoslavije, pa je planirano da se izvrši postepeno, u etapama. U prvoj etapi trebalo je iznenadnim napadom razbiti i uništiti neprijateljske posade i porušiti železničku prugu Sarajevo — Mostar, a zatim, u sledećoj etapi, nastaviti nastupanje na severozapad, ovladati teritorijom na desnoj obali Neretve, u gornjem toku Vrbasa i rejonom Kupres, Livno, Imotski i povezati se sa krajiškim i dalmatinskim jedinicama.[2]

Prodor proleterskih brigada u Zapadnu Bosnu komandant italijanske 2. armije general Mario Roata s gorčinom je prokomentarisao: "Evo ih ovdje, kompaktni i obnovljeni feniks".[3]

Partizanske snage početkom 1942. godine

Početkom marta 1942. godine Vrhovni štab NOV i POJ je uputio Prvu i Drugu proletersku brigadu u istočnu Bosnu, gde su razbile četničke snage i oslobodile niz mesta, pruživiši time značajnu pomoć tamošnjim partizanskim snagama. Crnogorski partizani su prvih meseci 1942. godine zadržali, u svojim rukama, veći deo Crne Gore uprkos pojačanog pritiska Italijana i četnika. Zajeničkim dejstvom Druge proleterske brigade, hercegovačkih i crnogorskih partizana olobođen je Borač, jako ustaško uporište, u blizini Kalinovika. Oslobođenjem Kalinovika, povezana je oslobođena teriotorija istočne Bosne sa oslobođenom teritorijom u Hercegovini i Crnoj Gori.

U zapadnoj Bosni partizanski odredi su porasli, učvrstili slobodnu teritoriju i oslobodili nova područja. Naročito su porasle ustaničke snage na Grmeču i Kozari, a 16. maja 1942. godine Prvi i Drugi krajiški NOP odred oslobodili su Prijedor, koji je branilo oko 2.000 neprijateljskih vojnika.

Nemačko-italijanska ofanziva

Glavni članak: Operacija Trio

Da bi sprečili dalje širenje ustanka, Nemci i Italijani, su 3. marta 1942. godine u Opatiji, potpisali sporazum kojim je postignut plan o opštoj ofanzivi na partizane. Prema tom planu prve operacije su počele 15. aprila 1942. godine u istočnoj Bosni, za čiju je svrhu formirana borbena grupa "Bader". Cilj ove operacije bio je uništenje partizanskih jedinica na prostoru Rogatica-Kalinovik-Foča.

Zbog zakašnjenja italijanskih divizija, koje su zadržane dejstvom partizanskih snaga u Hercegovini, kao i uspešnog otpora Prve i Druge proleterske brigade i ostalih partizanskih snaga, neprijateljski plan nije uspeo. Prva i Druga proleterska brigada su uspele da se prebace u Sandžak i Crnu Goru, a delom snaga i u Hercegovinu, da bi pomogle partizanskim snagama, na koje su Italijani, sa veoma jakim snagama, jačine oko 9 divizija, pokrenuli ofanzivu sredinom 1942. godine, i uspevši da do kraja juna ovladaju ovim oblastima.

Pohod u Bosansku krajinu

Vrhovni komandant Tito diktira zapovest za pohod u Bosansku Krajinu (Vrbnica, 22. juna 1942)

Na Lučkim Kolibama jedinice su se zadržale sedam dana, sređivale se i pripremale za veliki marš ka Bosanskoj krajini. Glad! Borci gotovo iznemogli.[4]

– Ratni dnevik Koče Popovića od 24. juna 1942.

Vrhovni štab NOV i POJ, koji se do 10. maja 1942. godine, nalazio u Foči, uspeo je, da uz pomoć Prve i Druge proleterske brigade, izvuče deo partizanskih snaga iz Crne Gore i Hercegovine i od njih formira nove jedinice: Treću proletersku sandžačku brigadu, Četvrtu i Petu proletersku crnogorsku brigadu i Hercegovački NOP odred.

Zajedno sa Grupom brugada, koju su sačinjavale: Prva i Druga proleterska, Treća sandžačka i Četvrta crnogorska brigada, Vrhovni štab je, iz rejona Zelengore, 24. juna 1942. godine izvršio pokret u zapadnu Bosnu opštim pravcem Kalinovik-Prozor-Kupres. Na tromeđi Hercegovine, Crne Gore i Bosne ostavljena je Peta proleterska crnogorska brigada i Hercegovački NOP odred sa partizanskom bolnicom, da bi u povoljnijoj situaciji prodrli u Crnu Goru i Hercegovinu.

Diverzije na pruzi

Pošto je uspela da razbije ustaške snage oko planine Treskavice, Grupa brigada je 3. jula 1942. godine izvršila iznenadni napad na prugu Sarajevo-Konjic između Hadžića i Konjica. Prilikom napada na Raštelicu u stanicu je ušao nemački oklopni voz, koji je gađao ih iz topova i mitraljeza. Komandant Koča Popović, artiljerac iz Španije, gađao je oklopni voz nišaneći kroz cev.[4] Tokom noći proleterske brigade su savladale neprijateljske posade po stanicama, uništile važnija stanična postrojenja, razrušile prugu na više mesta, kao i sve važnije mostove. Uništeno je i više desetina vagona i nekoliko lokomotiva.

Napad na Konjic

Narod nas svuda vrlo srdačno dočekuje. U Konjicu je podeljeno stanovništvu dosta životnih namirnica.[4]

– Ratni dnevik Koče Popovića

Nakon serije diverzija na pruzi, Prva proleterska brigada je noću između 7. i 8. jula razbila neprijateljski garnizon u Konjicu, koji je branio jedna bataljon domobrana i dve čete ustaša, oslobodila grad i uništila železničku stanicu i ložionicu sa oko 25 lokomotiva. Oslobođenje Konjica je bio veliki uspeh — vojnički i politički. 50.000 metaka je bio plen kakav se samo mogao poželeti u ono vreme.[4] Ovo je bio krupan udarac za okupatorske snage i NDH, jer su veze sa Hercegovinom bile prekinute više od dva meseca i bio je onemogućen transprt boksita iz rejona Mostara.

Dalja dejstva

Napad na Duvno započet je u 23 sata. U napadu su učestvovala tri bataljona (jedan u rezervi). Posle slabijeg otpora, naše su jedinice ušle u grad u 23,20 sati. Neprijateljska vojska je sva pobegla u pravcu Kola, a odatle ili prema Mostaru ili prema Livnu. Prilikom i posle ulaska u grad red je bio savršen. Naše su jedinice organizovano manifestovale kroz grad.[4]

– Ratni dnevik Koče Popovića

Sa pruge Grupa brigada je nastavila dejstva u dva prvaca: desna kolona, sačinjena od Druge proleterske i Četvrte crnogorske brigade je preko Bitovanje i Vranice izvršila napad na neprijateljske garnizone u gornjem toku Vrbasa; leva kolona, sačinjena od Prve proleterske i Treće sandžačke brigade je krenula pravcem Prozor-Livno. Desna kolona je po zauzimanju Gornjeg Vakufa vodila oštre borbe oko Bugojna i Donjeg Vakufa, dok je leva kolona oslobodila Prozor, Šujicu i Duvno, a u sadejstvu sa dalmatinskim i krajiškim partizanima 5. avgusta oslobodila Livno.

Napad na Livno

Glavni članak: Borbe za Livno 1942.
Narodni zbor u oslobođenom Livnu avgusta 1942. godine.

Oslobođenje Livna bilo je veliki uspeh NOVJ. Drugi bataljon Prve proleterske brigade je preko čistine, visokih žičanih prepreka i između zidano-betonskih bunkera upao u grad, uništio neprijateljske snage na koje je naišao, iskidao veze i omeo neprijatelju komandovanje, a sadejstvovao je drugim bataljonima koji su napadali grad.[4]

Dalja dejstva

Glavni članak: Bitka za Kupres 1942.

Početkom avgusta u oslobođeni Prozor je stigla Peta proleterska crnogorska brigada i Hercegovački NOP odred, koji su posle oštrih borbi sa okupatorskim i četničkim snagama u širem rejonu Zelengore bili prisiljeni da krenu u ovom pravcu.

Naročito teške borbe je vodila Grupa brigada, sačinjena od Druge i Četvrte proleterske, delova Treće sandžačke i Desete hercegovačke brigade (koja je formirana 10. avgusta od Hercegovačkog NOP odreda i Konjičkog partizanskog bataljona), zajedno sa Prvom krajiškom brigadom i Trećim krajiškim NOP odredom tokom bitke za Kupres od 11. do 14. avgusta.

Krajem avgusta, jedinice preko Drvara stižu do Bosanskog Petrovca, a Vrhovni štab NOVJ se smješta u vagone voza na Oštrelju. Tu će uslijediti pripreme za napad na Bihać i osnivanje Bihaćke Republike.

Spajanje slobodne teritorije

Posle borbe koja je trajala čitavu noć, oko Jajca, Drugi bataljon IV crnogorske brigade prebacuje ranjenike, jesen 1942.

U daljim borbama Grupa partizanskih brigada je sa krajiškim i dalmatinskim jedinicama oslobodila: Aržano, Mrkonjić Grad i Jajce. Ovim su stvoreni uslovi za razvoj NOP-a u oblastima koje su dotada bile pod uticajem ustaša, a novooslobođena teritorija preko Livna i Mrkonjić grada je bila spojena sa oslobođenom teritorijom u Bosanskoj krajini.

Četnički vođa Dragoljub Mihailović, koji je u sadejstvu sa Nemcima uspeo da otera partizane iz Srbije, 28. avgusta 1942. je naredio svom komandantu Petru Baćoviću da uništi "poslednje partizanske ostatke" u zapadnoj Bosni:

Neophodno je potrebno i vrlo važno potući komuniste svuda da im se traga ne zna. Preduzeli su kampanju protiv nas iz besa što su u zemlji skoro potpuno uništeni. Akcijom iz istočne Bosne, Hercegovine, Dalmacije i Like uništiti i poslednje njihove ostatke u zapadnoj Bosni.[5]

Četnička reakcija

Komandant Bosanskih četničkih odreda Rade Radić naređuje 27. avgusta 1942. svom načelniku štaba (»poručniku bratu«) Vukašinu Marčetiću sljedeće:

Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. [...]
Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protiv komunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.[6]

Literatura

  • OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 1. Beograd: Vojni istoriski institut Jugoslovenske narodne armije. 1957. 
  • Mišo Leković: OFANZIVA PROLETERSKIH BRIGADA U LETO 1942, Vojnoistorijski institut, Beograd 1965.
  • Primorac, Rudolf (1986). OPERATIVNO-TAKTIČKA ISKUSTVA IZ PRVE POLOVINE NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Mala enciklopedija prosveta, Beograd 1959. godine

Izvori

  1. https://znaci.org/00001/183.htm
  2. OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 1
  3. http://www.muzejavnoj.ba/virtuelna-tura/ulaznihol/oslobodjena-i-poluoslobodjena/
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 https://www.znaci.org/00001/29_3.htm
  5. https://www.znaci.org/00001/4_14_1_155.htm
  6. Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci

Povezano

  • p
  • r
  • u
Sukobljene
strane
Wehrmacht  Italijani (do 1943.)   Bugari (do 1944.)   Ustaše i Domobrani  Nedićevci i Ljotićevci  Četnici ili JVuO (počeli kao Saveznici)   Slovenski domobrani  Balisti
Vođe
i vojskovođe
Tok rata

Dražgoše  Gušenje ustanka u istočnoj Bosni (Igmanski marš Borbe za Istočnu Bosnu  Prijedor  Petrova gora  Treća ofanziva (Trio, Antipartizanska ofanziva u Crnoj Gori)  Četnički pučevi u Bosni  Kozara  Vlasenica  Pohod u Bosansku krajinu  Udbina  Kupres  Livno  Mrkonjić Grad  Gojlo  Jajce  Ljubljanska pokrajina  Albia  Fruška gora  Velika Kapela  Alfa  Kopaonik  Bijela  Beta  Glina  Bihać  Bosanski Novi  Sanski Most  Majur
Teslić  Okučani  Weiss (Weiss I, Weiss II Neretva (Prozor, Jablanica, Konjic, Gornji Vakuf, Proboj Prodor NOVJ u Hercegovinu  Braun  Drina  Teufel  Prodor NOVJ u Crnu Goru  Lika  Schwarz (Razoružanje četnika, Sutjeska Velika Kladuša  Vlasenica  Paula  Zvornik  Varaždin  Lepenica  aerodrom Rajlovac  Bugojno  Neštin  Kapitulacija Italije (Osovina, Split, Istra, Provala oblaka Zrin  Tuzla  Ofanziva JVuO  Prijepolje  Kolašin  Višegrad  Zenica  Travnik  Štampetov most  Balkanski klanac  Sanski Most  Jesenji pljusak  Virovitica  Koprivnica  Traufe  Glina  Nemačka zimska ofanziva  Ziethen  Kugelblitz (Prijepolje Panter  Snežna oluja  Banja Luka
Huk šume  Napfkuchen  Prvi prodor NOVJ u Srbiju (Ivanjica Buktinja  Čaglin  Drežnica  Falkenjagd  Februarski pohod  Pik  Bura  Hajka  Popovo polje  Dachstein  Drugi prodor NOVJ u Srbiju  Nemačka ofanziva u istočnoj Bosni  Braunšvajg  Cazin  Lomnica  Korčula  Martin Brod  Prolećna ofanziva  Ljubija  Šolta  Šah  Drvar  Brač  Delnice  Podgorač  Čazma  Blitz  Denkerk  Bosiljevo  Toplica-Jablanica  Sniježnica-Trusina  Muholovka  Röslein  Andrijevica  Treći prodor NOVJ u Srbiju (Kopaonik Durmitor  Brezna  Savezničko bombardovanje (Vazdušni most, Ratweek Jelova gora  Dunavski vilenjak  Prijedor  Cazin  Banja Luka  Brač  Hvar  Valjevo  Aranđelovac  Cirkus  Trebinje  Niš  Kruševac  Beograd  Sremski front  Kosovo  Mostobran Kraljevo  Prilep  Draufgänger  Travnik  Cazin  Batina  Koprivnica  Našice  Knin  Proboj Armijske grupe E (Proboj iz Srbije, Proboj kroz istočnu Bosnu, Sjemeć, Proboj iz Crne Gore, Zeleni put II Četnička ofanziva u istočnoj Bosni  Virovitički mostobran  Decembarska ofanziva
Nemački protivudar  Travnik  Zimska oluja  Vukodlak  Mostar  Rübezahl  Bolman  Kraj zime  Majska oluja  Sarajevo  Bosanska golgota  Lijevča polje  Karlovac  Rijeka  Trst  Zelengora  Blajburg  Odžak
Ratni zločini
(spisak osuđenih)
Jasenovac  Sajmište  Banjica  Ciglana  Jadovno  Jajinci  Topovske šupe  Stara Gradiška  Šabac  Niš  Lepoglava  Jastrebarsko
Blagaj  Vrginmost  Drvar  Grahovo  Glina  Skela  Šabac  Kraljevo  Kragujevac  Valjevo  Novi Sad  Drakulić  Zabiokovlje  Imotski-Ljubuški  Gata  Prozor  Bijelo Polje  Sandžak i istočna Bosna  Doli  Vranić  Rača  Drugovac  Blajburg