Alenka Mirković-Nađ

Alenka Mirković-Nađ - hrvatska prevoditeljica, novinarka

Bila je nastavnica tehničkih predmeta. Za vrijeme Domovinskog rata, radila je na Hrvatskom radiju Vukovar, zajedno sa Sinišom Glavaševićem. Bila je radijska tehničarka, glazbena urednica i novinarka. Slala je ratne izvještaje stranim medijima.

Napisala je knjigu "91,7 MHz – Glasom protiv topova", koja se smatra najboljom knjigom memoarske literature o Domovinskom ratu u Hrvatskoj.[1] Za nju je dobila nagradu Ksaver Šandor Gjalski 1997. godine. Suautorica je knjige "Bitka za Vukovar" zajedno s Mile Dedakovićem i Davorom Runtićem 1997. godine.

Radila je MORH-u kao stručnjak za strategiju obrane i nacionalne sigurnosti.

Priredila je izložbu ‘Vukovar u tiskanim medijima 1991 - 1996’, otvorenu u Hrvatskom domu u Vukovaru 2011. godine.[2]

Živi i radi u Vukovaru sa suprugom kao slobodna književna prevoditeljica. Književnoprijevodnim stvaralaštvom počinje se baviti 2001. godine. Do danas prevela petnaest knjiga, u rasponu od krimića, preko memoarske literature vezane za Drugi svjetski rat, do popularne psihologije i filozofije. Članica je DHK, DHKP i HZSU.[3]

Izvori

  1. ↑ http://www.matica.hr/hr/363/Meni%20je%20Vukovar%20emocionalna%20kategorija/ Arhivirano 2013-12-15 na Wayback Machine-u Preuzeto 8. prosinca 2013.
  2. ↑ http://www.slobodnadalmacija.hr/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/155945/Default.aspx Preuzeto 8. prosinca 2013.
  3. ↑ http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=158 Arhivirano 2013-04-20 na Wayback Machine-u Preuzeto 8. prosinca 2013.
  • p
  • r
  • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981: Ivan Aralica ("Put bez sna") • 1983: Iris Supek ("Kraj svijeta počinje kihanjem") • 1983: Tatjana Arambašin Slišković ("Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica") • 1985: Irena Vrkljan ("Svila, škare") • 1986: Pavao Pavličić ("Trg slobode") • 1987: Hrvoje Hitrec ("Ljubavi na crnom baršunu") • 1988: Dubravka Ugrešić ("Forsiranje romana reke") • 1989: Nedjeljko Fabrio ("Berenikina kosa") • 1990: Zvonimir Majdak ("Krevet") • 1991: Goran Tribuson ("Potonulo groblje") • 1992: Feđa Šehović ("Svi kapetanovi brodolomi") • 1993: Dalibor Cvitan ("Ervin i luđaci") • 1994: Miljenko Jergović ("Sarajevski Marlboro") • 1995: Pavao Pavličić ("Šapudl") • 1996: Višnja Stahuljak ("Sjećanja") • 1997: Alenka Mirković-Nađ ("91,6 Mhz glasom protiv topova") • 1998: Ratko Cvetnić ("Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata") • 1999: Goran Tribuson ("Trava i korov") • 2000: Zoran Ferić ("Anđeo u ofsajdu") • 2001: Stjepan Tomaš ("Odnekud dolaze sanjari") • 2002: Nedjeljko Fabrio ("Triemeron") • 2003: Josip Mlakić ("Živi i mrtvi") • 2004: Renato Baretić ("Osmi povjerenik") • 2005: Luko Paljetak ("Skroviti vrt") • 2006: Igor Štiks ("Elijahova stolica") • 2007: Sanja Lovrenčić ("U potrazi za Ivanom") • 2008: Ivo Brešan ("Katedrala") • 2009: Ratko Cvetnić ("Polusan") • 2010: Ivana Šojat Kuči ("Unterstadt") • 2011: Ivan Aralica ("Carske kočije") • 2012: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) 2017: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši)

Normativna kontrola Uredi na Wikidati