Antonin Magne
| |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Antonen Manj 1931. godine | |||||||
Lične informacije | |||||||
Ime | Antonen Manj | ||||||
Nadimak | Mudrac Tonen | ||||||
Datum rođenja | (1904-01-15)15. 1. 1904. | ||||||
Državljanstvo | Francuska | ||||||
Informacije o timu | |||||||
Trenutno član tima | Završio karijeru | ||||||
Disciplina | drumski | ||||||
Tip vozača | Brdaš | ||||||
Profesionalna karijera | |||||||
1926 — 1930 1930 — 1931 1932 — 1938 1939 — 1941 | Alleluia - Wolber Ganna - Dunlop France Sport Mercier - Hutchinson | ||||||
Uspesi | |||||||
Tur de Frans | |||||||
Tur de Frans | 2 (1931, 1934) | ||||||
Šampionati i druge trke | |||||||
Svetski šampion (drumska trka) | 1 (1936) | ||||||
Gran pri deset nacija 1934, 1935 i 1936. godine | |||||||
Podaci od: 3. jun 2016. |
Antonen Manj (fr. Antonin Magne; 15. januar 1904 — 8. septembar 1983) je bivši francuski profesionalni biciklista u periodu od 1927. do 1939. godine. Manj je dvostruki šampion Tur de Fransa, a 1936. godine, osvojio je svetsko prvenstvo u drumskoj vožnji.
Karijera
Antonen Manj je počeo profesionalnu karijeru 1927. godine, kada je, zajedno sa Andreom Ledikom učestvovao na Tur de Fransu kao deo Francuskog nacionalnog tima. Manj nije imao sreće jer je padao nekoliko puta, ali je osvojio šesto mesto i pobedio na etapi 14. Naredne godine završio je na istom mestu, samo ovoga puta sa dve etapne pobede. 1929. Manj je završio Tur na sedmom mestu. 1930. osvojio je treće mesto na Pariz—Rubeu, a zatim je treće mesto osvojio i na Tur de Fransu, uz jednu etapnu pobedu.
1931. Manj je ostvario najveći uspeh u karijeri, osvojio je Tur de Frans. Trka je bila toliko naporna, a Manj toliko iscrpljen da nije učestvovao naredne godine, vozio je Điro d’Italiju i završio je na 34 mestu. Vratio se na Tur 1933. ali samo da bi osvojio osmo mesto.
1934. Manj je osvojio Tur po drugi put, pobedio je na dve etape i u žutoj majici je proveo 23 dana, bio je lider od druge etape. Imao je previše jak tim. Od 23 etape, njegov tim je pobedio na 19. Njegove nade o osvajanju Tura činile su se završenim kada je slomio točak na usponu u Pirinijema, ali ga je spasao najmlađi vozač u timu, Rene Vijeto, koji mu je dao sopstveni točak, iako je bio na trećem mestu. Sledećeg dana, Manj je opet bio u problemu, Vijeto koji je bio ispred njega na usponu, vratio se i video je da njegov lider čeka točak, opet mu je dao svoj, pa se sklonio sa strane da čeka točak za sebe. Manj je osvojio Tur dominantno, ali je Vijeto, koji je završio peti na kraju, bio heroj. Manj je bio prvi vozač koji je osvojio hronometar na Turu. Iste godine osvojio je Gran pri deset nacija, trku koju su smatrali nezvaničnim svetskim prvenstvom u vožnji na hronometar. Gran pri deset nacija je osvojio još 1935. i 1936. godine.
1935. morao je da se povuče sa Tura tokom etape sedme etape, a 1936. osvojio je drugo mesto, uz jednu etapnu pobedu. Nakon Tura, osvojio je svetsko prvenstvo. Zadnji Tur de Frans vozio je 1938. i završio ga je na osmom mestu.
Kraj karijere i smrt
Antonen Manj je završio karijeru 1939. godine. nakon čega je bio sportski direktor u Merkje timu. Smatran je najboljim sportskim direktorom u sportu uopšte, vozači su ga poštovali i zvali ga gospodin Manj. Kao sportski direktor imao je uspeha sa Luizonom Bobeom i Remonom Pulidorom pre svih. Godine 1970. povukao se sa funkcije.
Manj je veći deo života proveo u gradu Gargan, blizu Pariza. Umro je 1983, a Tur je 2004. obeležio sećanje na njega završetkom etape u tom gradu.
Spoljašnje veze
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Antonin Magne |
- Profil na biciklističkoj arhivi
- Rezultati Antonena Manja na Tur de Fransu
- p
- r
- u
- 1903: Maurice Garin
- 1904: Henri Cornet
- 1905: Louis Trousselier
- 1906: René Pottier
- 1907–08: Lucien Petit-Breton
- 1909: François Faber
- 1910: Octave Lapize
- 1911: Gustave Garrigou
- 1912: Odile Defraye
- 1913–14: Philippe Thys
- 1915–18: Prvi svjetski rat
- 1919: Firmin Lambot
- 1920: Philippe Thys
- 1921: Léon Scieur
- 1922: Firmin Lambot
- 1923: Henri Pélissier
- 1924–25: Ottavio Bottecchia
- 1926: Lucien Buysse
- 1927–28: Nicolas Frantz
- 1929: Maurice De Waele
- 1930: André Leducq
- 1931: Antonin Magne
- 1932: André Leducq
- 1933: Georges Speicher
- 1934: Antonin Magne
- 1935: Romain Maes
- 1936: Sylvère Maes
- 1937: Roger Lapébie
- 1938: Gino Bartali
- 1939: Sylvère Maes
- 1940–46: Drugi svjetski rat
- 1947: Jean Robic
- 1948: Gino Bartali
- 1949: Fausto Coppi
- 1950: Ferdinand Kübler
- 1951: Hugo Koblet
- 1952: Fausto Coppi
- 1953–55: Louison Bobet
- 1956: Roger Walkowiak
- 1957: Jacques Anquetil
- 1958: Charly Gaul
- 1959: Federico Bahamontes
- 1960: Gastone Nencini
- 1961–64: Jacques Anquetil
- 1965: Felice Gimondi
- 1966: Lucien Aimar
- 1967: Roger Pingeon
- 1968: Jan Janssen
- 1969–72: Eddy Merckx
- 1973: Luis Ocaña
- 1974: Eddy Merckx
- 1975: Bernard Thévenet
- 1976: Lucien Van Impe
- 1977: Bernard Thévenet
- 1978–79: Bernard Hinault
- 1980: Joop Zoetemelk
- 1981–82: Bernard Hinault
- 1983–84: Laurent Fignon
- 1985: Bernard Hinault
- 1986: Greg LeMond
- 1987: Stephen Roche
- 1988: Pedro Delgado
- 1989–90: Greg LeMond
- 1991–95: Miguel Indurain
- 1996: Bjarne Riis
- 1997: Jan Ullrich
- 1998: Marco Pantani
- 1999–2005: rezultati poništeni zbog dopinga
- 2006: Óscar Pereiro
- 2007: Alberto Contador
- 2008: Carlos Sastre
- 2009: Alberto Contador
- 2010: Andy Schleck
- 2011: Cadel Evans
- 2012: Bradley Wiggins
- 2013: Chris Froome
- 2014: Vincenzo Nibali
- 2015–2017: Chris Froome