Frederick Sanger
Frederick Sanger | |
Rođenje | 13. kolovoza 1918. Rendcomb, Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo |
---|---|
Smrt | 19. studenog 2013. Cambridge, Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo |
Državljanstvo | Britansko |
Polje | Biokemija |
Institucija | Sveučilište Cambridge, Laboratorij molekularne biologije |
Alma mater | Sveučilište Cambridge |
Akademski mentor | Albert Neuberger |
Istaknuti studenti | Rodney Robert Porter Liz Blackburn |
Poznat po | određivanje građe inzulina, izum i razvoj metode sekvenciranja DNK |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju 1958. Nobelova nagrada za kemiju 1980. |
Frederick Sanger (Rendcomb, 13. kolovoza 1918. - Cambridge, 19. studenog 2013.) je britanski biokemičar, dobitnik dviju Nobelovih nagrada za kemiju. Jedan je od četiri znanstvenika koji su dobili dvije Nobelove nagrade i jedini koji je dobio dvije nagrade za kemiju. Prvu Nobelovu nagradu dobija 1958. "za rad na strukturi bjelančevina, posebice inzulina", a drugi 1980. godine, zajedno s Walterom Gilbertom i Paulom Bergom " za doprinos u određivanju sekvencija nukleinskih kiselina".
Životopis
Frederick Sanger je rođen 13. kolovoza 1918. u Rendcombu, selu u pokrajini Glochestershire u Engleskoj. Njegov je otac Frederick Sanger senior po zanimanju bio obiteljski liječnik.[1]
1936. upisuje prirodne znanosti na St John's College, na Sveučilištu Cambridge, istom sveučilištu kojeg je pohađao njegov otac. U drugom dijelu fakultetskih studija opredjeljuje se za biokemiju i diplomira u prosincu 1940.
Već nekoliko mjeseci prije diplome Sanger se sprema za studij doktorata (Ph.D.) s mentorom Normanom W. "Bill" Pirie, no ubrzo mijenja mentora, nakon što isti napušta radno mjesto. Novi mentor Albert Neuberger usmjeruje njegov interes na proučavanje metabolizma aminokiselina. Frederick Sanger doktorira 1943. godine na temu metabolizma aminokiseline lizina.
Brak i obitelj
Sanger se vjenčao s Margaret Joan Howe 1940. godine. Imaju troje djece: Robina, rođenog 1943., Peter 1946. i Sally Joan rođena 1960. godine.[2][3]
Istraživački rad
Sanger je utvrdio potpunu sekvenciju aminokiselina u inzulinu 1955., dokazavši tako da bjelančevine imaju određenu, a ne nasumičnu strukturu.[4][5]. Determiniranje niza aminokiselina u inzulinu počeo je kidajući peptidni lanac inzulina djelovanjem enzima tripsina. Tripsin kida peptidne veze između dviju određenih aminokiselina lizina i arginina. Na dobivenu smjesu primijenio je kromatografske metode: nanio je kap smjese na rub filter papira, propustio bi otapalo kroz filter papir u jednom smjeru, a električnu struju u drugom. Ovisno o topljivosti pojedinih peptidnih fragmenata i njihovim električnim osobinama, oni bi se grupirali u točno određene mrlje na filter papiru. Sanger je ove mrlje nazivao „otisci prstiju“ (fingerprints). Poput ljudskih otisaka prstiju, ove su mrlje bile posebne za svaku pojedinu bjelančevinu, i svaki bi se put formirale u istom obliku. Zatim je kraće fragmente presložio i dedukcijom došao do izvornog niza aminokiselina molekule inzulina.
Godine 1975., razvio je metodu za sekvenciranje molekule DNK koja danas nosi ime Sangerova metoda (engl. Dideoxy termination).[6]. Dvije godine kasnije uspješno je odredio nukleotidni niz koji čini genom bakteriofaga Φ-X174.[7]. To je bio prvi organizam čija je sekvencija DNK dešifrirana. Cjelokupno sekvenciranje proveo je ručno. Otkriće Sangerove metode bilo ključan korak ka projektu dešifriranja ljudskog genoma.
Frederick Sanger umire u snu 19. studenog 2013. u Sveučilišnoj bolnici Addenbrooke u Cambridgeu.[8][9][10]
Nagrade i priznanja
1958. Sanger dobija prvu Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na inzulinu, a drugu dobija 1980. za metodu sekvenciranja DNK. Postaje također član "Order of Merit" Ujedinjenog Kraljevstva 1986., član "Order of the British Empire" 1963. i član "Order of the Companions of Honour" 1981. 1969. dobio je i "Royal medal", 1977. Copleyevu medalju, medalje koju dodjeljuje Kraljevsko društvo, kao i niz drugih nagrada.
1992. organizacija Wellcome Trust osniva istraživački centar za genetiku i genomiku kojoj daje ime "Sanger Institute", njemu u čast.
Izvori
- ↑ Nobel Lectures, Chemistry 1942-1962, Elsevier Publishing Company, Amsterdam, 1964.
- ↑ http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1958/sanger-facts.html
- ↑ http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/sanger-bio.html
- ↑ Sanger, F.; Tuppy, H. (1951a). „The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 1. The identification of lower peptides from partial hydrolysates”. Biochemical Journal 49 (4): 463–481. PMC 1197535. PMID 14886310.
- ↑ Sanger, F.; Tuppy, H. (1951b). „The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 2. The investigation of peptides from enzymic hydrolysates”. Biochemical Journal 49 (4): 481–490. PMC 1197536. PMID 14886311.
- ↑ Sanger, F.; Donelson, J.E.; Coulson, A.R.; Kössel, H.; Fischer, D. (1973), "Use of DNA Polymerase I Primed by a Synthetic Oligonucleotide to Determine a Nucleotide Sequence in Phage f1 DNA", Proceedings of the National Academy of Sciences USA 70 (4): 1209–1213, doi:10.1073/pnas.70.4.1209, PMC 433459, PMID 4577794
- ↑ Sanger, F.; Air, G.M.; Barrell, B.G.; Brown, N.L.; Coulson, A.R.; Fiddes, C.A.; Hutchinson, C.A.; Slocombe, P.M. et al. (1977), "Nucleotide sequence of bacteriophage φX174 DNA", Nature 265 (5596): 687–695, doi:10.1038/265687a0, PMID 870828
- ↑ The Telegraph: Frederick Sanger, OM (accessed 20 November 2013)
- ↑ „Double Nobel-winning 'father of genomics' Frederick Sanger dies”. The Australian. 21 November 2013.
- ↑ „Frederick Sanger: Nobel Prize winner dies at 95”. BBC.co.uk. 20 November 2013. Pristupljeno 20 November 2013.
Vanjske veze
- Sangerov institut
- Nobelova nagrada 1958. Frederick Sanger
- Nobelova nagrada 1980. Frederick Sanger
- Intervju s Frederickom Sangerom
- p
- r
- u
1901. Jacobus Henricus van 't Hoff • 1902. Hermann Emil Fischer • 1903. Svante Arrhenius • 1904. William Ramsay • 1905. Adolf von Baeyer • 1906. Henri Moissan • 1907. Eduard Buchner • 1908. Ernest Rutherford • 1909. Wilhelm Ostwald • 1910. Otto Wallach • 1911. Marie Curie • 1912. Victor Grignard / Paul Sabatier • 1913. Alfred Werner • 1914. Theodore William Richards • 1915. Richard Willstätter • 1916. • 1917. • 1918. Fritz Haber • 1919. • 1920. Walther Nernst • 1921. Frederick Soddy • 1922. Francis William Aston • 1923. Fritz Pregl • 1924. • 1925. Richard Adolf Zsigmondy
1926. Theodor Svedberg • 1927. Heinrich Otto Wieland • 1928. Adolf Windaus • 1929. Arthur Harden / Hans von Euler-Chelpin • 1930. Hans Fischer • 1931. Carl Bosch / Friedrich Bergius • 1932. Irving Langmuir • 1933. • 1934. Harold Urey • 1935. Frédéric Joliot / Irène Joliot-Curie • 1936. Peter Debye • 1937. Norman Haworth / Paul Karrer • 1938. Richard Kuhn • 1939. Adolf Butenandt / Lavoslav Ružička • 1940. • 1941. • 1942. • 1943. George de Hevesy • 1944. Otto Hahn • 1945. Artturi Ilmari Virtanen • 1946. James B. Sumner / John Howard Northrop / Wendell Meredith Stanley • 1947. Robert Robinson • 1948. Arne Tiselius • 1949. William Giauque • 1950. Otto Diels / Kurt Alder
1951. Edwin McMillan / Glenn T. Seaborg • 1952. Archer Martin / Richard Laurence Millington Synge • 1953. Hermann Staudinger • 1954. Linus Pauling • 1955. Vincent du Vigneaud • 1956. Cyril Norman Hinshelwood / Nikolaj Semjonov • 1957. Lord Todd • 1958. Frederick Sanger • 1959. Jaroslav Heyrovský • 1960. Willard Libby • 1961. Melvin Calvin • 1962. Max Perutz / John Kendrew • 1963. Karl Ziegler / Giulio Natta • 1964. Dorothy Hodgkin • 1965. Robert Burns Woodward • 1966. Robert S. Mulliken • 1967. Manfred Eigen / Ronald George Wreyford Norrish / George Porter • 1968. Lars Onsager • 1969. Derek Barton / Odd Hassel • 1970. Luis Federico Leloir • 1971. Gerhard Herzberg • 1972. Christian B. Anfinsen / Stanford Moore / William Howard Steinn • 1973. Ernst Otto Fischer / Geoffrey Wilkinson • 1974. Paul J. Flory • 1975. John Warcup Cornforth / Vladimir Prelog
1976. William Lipscomb • 1977. Ilya Prigogine • 1978. Peter D. Mitchell • 1979. Herbert C. Brown / Georg Wittig • 1980. Paul Berg / Walter Gilbert / Frederick Sanger • 1981. Ken'ichi Fukui / Roald Hoffmann • 1982. Aaron Klug • 1983. Henry Taube • 1984. Robert Bruce Merrifield • 1985. Herbert A. Hauptman / Jerome Karle • 1986. Dudley R. Herschbach / Yuan T. Lee / John C. Polanyi • 1987. Donald J. Cram / Jean-Marie Lehn / Charles J. Pedersen • 1988. Johann Deisenhofer / Robert Huber / Hartmut Michel • 1989. Sidney Altman / Thomas Cech • 1990. Elias James Corey • 1991. Richard R. Ernst • 1992. Rudolph A. Marcus • 1993. Kary B. Mullis / Michael Smith • 1994. George Andrew Olah • 1995. Paul J. Crutzen / Mario J. Molina / F. Sherwood Rowland • 1996. Robert Curl / Harold Kroto / Richard Smalley • 1997. Paul D. Boyer / John E. Walker / Jens Christian Skou • 1998. Walter Kohn / John A. Pople • 1999. Ahmed Zevail • 2000. Alan J. Heeger / Alan G. MacDiarmid / Hideki Shirakawa
2001. William S. Knowles / Ryōji Noyori / K. Barry Sharpless • 2002. Kurt Wüthrich / John B. Fenn / Kōichi Tanaka • 2003. Peter Agre / Roderick MacKinnon • 2004. Aaron Tzihanover / Avram Herško / Irwin Rose • 2005. Yves Chauvin / Robert H. Grubbs / Richard R. Schrock • 2006. Roger David Kornberg • 2007. Gerhard Ertl • 2008. Osamu Shimomura / Martin Chalfie / Roger Y. Tsien • 2009. Venkatraman Ramakrišnan / Thomas A. Steitz / Ada Jonat • 2010. Richard F. Heck / Akira Suzuki / Eiichi Negishi • 2011. Dan Šehtman • 2012. Robert Lefkowitz / Brian Kobilka • 2013. Martin Karplus / Michael Levitt / Arieh Varšel • 2014. Eric Betzig / Stefan Hell / William E. Moerner • 2015. Tomas Lindahl / Paul Modrich / Aziz Sancar • 2016. Jean-Pierre Sauvage / J. Fraser Stoddart / Ben Feringa • 2017. Jacques Dubochet / Joachim Frank / Richard Henderson • 2018. Frances Arnold / Greg Winter / George P. Smith • 2019. John B. Goodenough / M. Stanley Whittingham / Akira Yoshino • 2020. Emmanuelle Charpentier / Jennifer Doudna • 2021. Benjamin List / David MacMillan • 2022. Carolyn R. Bertozzi / Morten P. Meldal / Karl Barry Sharpless • 2023. Moungi G. Bawendi / Louis E. Brus / Aleksej Jekimov